Ciljna skupina: učenici dobi 14 i više godina
SVRHA, ODGOJNO – OBRAZOVNI ISHODI I VJEŠTINE
SVRHA, ODGOJNO – OBRAZOVNI ISHODI I VJEŠTINESVRHA
O čemu se radi u ovoj nastavnoj jedinici?
Ova nastavna jedinica bavi se jedinstvenom pričom koja se odvijala tijekom holokausta kada su nacistička Njemačka i njeni saveznici sustavno progonili i ubijali europske Židove. Osim politike koju su provodili počinitelji i njihovi suradnici, za sudbinu Židova bio je presudan još jedan čimbenik: stav nežidovske populacije prema njihovim židovskim susjedima sve do trenutka dok njihova zemlja nije bila okupirana te njihov stav prema židovskim izbjeglicama koje su pokušale izbjeći progon, očajnički tražeći sklonište.
Općenito, reakcija većine nežidovskih Europljana kretala se od ravnodušnosti do slijepe mržnje. Samo je mali broj nežidovskih građana Europe odolio razornom valu prezira, mržnje, izdaje i nasilja prema Židovima te im ponudio pomoć i sklonište.
Od 1963. godine, izraelsko nacionalno tijelo za sjećanje na holokaust, Yad Vashem, odlikovalo je te izvanredno hrabre ljude za njihova humana djela. Do siječnja 2017. Yad Vashem proglasio je ukupno 26.513 ljudi iz više od 50 europski zemalja pravednicima među narodima.
Ova nastavna jedinica rasvjetljava priču o dvjema obiteljima koje su se susrele u Albaniji: obitelji Mandil, koja je pobjegla iz nacističkog okupiranog Beograda zbog protužidovskih progona i stigla u Albaniju; i obitelji Veseli, muslimane, koji su zaštitili Mandilove i još jednu židovsku obitelj u njihovom domu u Kruji u Albaniji. Ovo nije samo priča o spašavanju, već i o priznavanju spasitelja nakon rata i razvoju dubokog prijateljstva između ove dvije obitelji, koje su i danas ostale povezane.
Albanija je bila jedina europska zemlja u kojoj je do kraja rata živjelo više Židova (oko 2.000) nego prije početka rata (oko 200). Gotovo sve lokalne albanske Židove, kao i sve židovske izbjeglice koje su pobjegle u Albaniju, spasili su
nežidovski stanovnici Albanije. S povijesne točke gledišta nije uvijek moguće utvrditi zašto su neki ljudi pomagali Židovima tijekom holokausta.
Uostalom, motivacija je osobni čimbenik koji se ne pojavljuje uvijek u povijesnim dokumentima. Gledajući albanski slučaj, čini se da postoji nekoliko mogućih odgovora. Neki tvrde da je pomoć i duboka solidarnost prema Židovima bila utemeljena u besi, kodeksu časti, koji i danas služi kao jedan od najviših etičkih kodeksa na području Balkana.
Besa doslovno znači "držati se obećanja". Osoba koja drži do bese održala bi svoju riječ pod svaku cijenu i smatrala bi gostoprimstvo ne samo pitanjem pristojnosti, već i pitanjem časti. Važno je razumjeti da besa nije povezana s određenim vjerskim uvjerenjima. Iako je stanovništvo Albanije bilo 70% muslimansko, muslimani i kršćani jednako su poštovali etički kodeks bese. Besa također nije nacionalna (albanska) tradicija, nego se može naći i u populaciji drugih tradicionalnih društava u regiji.
Drugo objašnjenje za izuzetnu solidarnost s progonjenim Židovima bilo je nedostatak vjerske ili etničke netrpeljivosti prema njima. Tradicionalni antisemitizam, koji je stoljećima bio sastavni dio kulturnog koda u većem dijelu Europe, nije prevladavao u albanskom društvu. Malena židovska zajednica od oko 40 obitelji, nije imala istaknutu ulogu u Albaniji, a većina od otprilike milijun Albanaca vjerojatno nije bila upoznata s Židovima, niti s bilo kojim antisemitskim stereotipima koji su dominirali odnosima između Židova i nežidova u drugim europskim zemljama.
Osim toga, relativno niska razina njemačke kontrole mogla je imati određenu ulogu. Mnogi Albanci sjećaju se njemačkih vojnih snaga i Gestapoa kao podmitljivih i ne previše strogih. Zbog povijesnih razloga, u Albaniji je postojala niska razina suradnje s nacističkom Njemačkom, što je također utjecalo na odnos prema Židovima.
Iznimna priča o spašavanju Židova u Albaniji ne može se objasniti jednim jedinim čimbenikom. Međutim, ovaj jedinstveni slučaj poučava nas o humanosti, uzajamnom poštovanju i hrabrom otporu.
Zašto ova priča?
Ni priča o Albaniji, niti priča o sićušnoj manjini onih koji su pružali pomoć Židovima nije reprezentativna za povijest holokausta.
Međutim, ova se nastavna jedinica bavi isključivo ovim slučajem iz sljedećih razloga:
Neki učenici, zbog svog kulturnog i / ili nacionalnog porijekla mogu misliti da proučavanje o holokaustu na nepristran način dovodi u pitanje njihov identitet. Ovo obilježje dobiva još više na važnosti budući da se sve više učenika s migrantskim ili čak izbjegličkim statusom školuje u multikulturalnim razredima. Proučavanje vrlo karizmatične priče o prijateljstvu između muslimanskog tinejdžera i židovske izbjeglice može pomoći učenicima da prebrode osjećaj animoziteta koji su možda razvili prema učenju o holokaustu.
Osim toga, stavljanje fokus na teme kao što su obitelj, prijateljstvo, bijeg, spašavanje i identitet može pomoći u povezivanju ključnih sastavnica učenikovog suvremenog svijeta s povijesnim događajima. Bez povlačenja paralela ili izjednačavanja različitih povijesnih događaja i ljudskih iskustava, trebalo bi biti jasno da svaka osoba i svaka obitelj imaju svoju specifičnu povijesnu pozadinu, što je jednako važno. Suočeni s holokaustom, jednim od najtraumatičnijih i najdrastičnijih povijesnih događaja prošlog stoljeća, učenici migrantskog (ili izbjegličkog) porijekla mogu osjećati da se njihovo osobno, ponekad traumatsko iskustvo ignorira ili obezvrjeđuje. Nakon proučavanja ove jedinice oni bi trebali imati priliku istražiti vlastito stajalište i njihovu moguću povezanost s tim razdobljem povijesti.
ODGOJNO – OBRAZOVNI ISHODI
Učenici će:
- Proučiti donošenje odluka pojedinaca u kontekstu rata, okupacije, progona i genocida. Učit će o snažnom utjecaju odluka pojedinaca na tijek prošlih povijesnih događaja.
- Raditi s primarnim izvorima iz razdoblja prije, tijekom i nakon rata. Sastavit će priču od fragmentiranih dijelova povijesnih informacija, prikazujući obje perspektive, židovsku i albansku.
- Učiti o osobnim pričama pojedinaca i razmisliti o tome kako su one ugrađene u širi povijesni kontekst, predstavljen u zadanoj crti vremena.
- Razmišljati o povijesti ne samo kao o pukom nizu događaja, nego i kao o ljudskoj priči.
TEHNIKE I VJEŠTINE
Rasprava u velikoj grupi, rad u malim grupama, individualni rad, rad u parovima, analiza primarnih i sekundarnih izvora, interpretacija usmene povijesti (svjedočenje), sastavljanje različitih izvora informacija u cjelinu, kontekstualizacija povijesnih događaja, samorefleksija, prepričavanje povijesnih događaja prema određenim obilježjima, predstavljanje radova u plenumu.
SASTAVNICE NASTAVNE JEDINICE
SASTAVNICE NASTAVNE JEDINICE- Četiri seta kartica u boji, uključujući primarne izvore (Grupa 1, Grupa 2, Grupa 3, Grupa 4). Svaki set sadrži:
- - Povijesne fotografije, od kojih su većinu snimili Mandilovi ili Veselijevi (obje obitelji profesionalno su se bavile fotografiranjem)
- Ulomci iz svjedočenja Gavre Mandila (snimljeni u Yad Vashemu
- 2000. godine)
- Ulomci iz poslijeratne korespondencije Gavre Mandila s Yad Vashemom i albanskom vladom
- Poslijeratne izjave obitelji Veseli
- Obiteljska stabla obje obitelji
- Karta Balkana za vrijeme Drugog svjetskog rata - Četiri različita zadatka (spremna za ispis / kopiranje) (vidi tab. br.7)
- Crta vremena (prikazana u 17 pojedinačnih kartica, plastificirana)
- PowerPoint prezentacija s pričom o obiteljima Mandil i Veseli
- Priručnik za učitelje
UVIJETI
UVIJETI
crt vremena
Materijal: projektor za PowerPoint prezentaciju, radni materijali za učenike (zadaci), flip-chart blok i markeri
Predloženo vrijeme: dva do tri nastavna sata Priprema:
- Pripremite projektor za prikaz PowerPoint prezentacije
- Pripremite kopije radnog materijala: preporuča se pripremiti po jedan primjerak za svakog učenika (vidi tab. br.7)
- Pričvrstite crtu vremena (17 pojedinačnih kartica) kronološkim redoslijedom na zid. Svakako ostavite malo prostora između kartica
- Pripremite niz plakata ( i flip-chart blok) kako je opisano pod 6. Postupci (Dio VI)
UVODNA AKTIVNOST
UVODNA AKTIVNOSTI. dio: Uvodna aktivnost
Materijal: PowerPoint prezentacija (Download)
enPredložo vrijeme: oko 30 minuta
Započnite ovu nastavnu jedinicu kratkim promatranjem dviju obiteljskih fotografija (slajd br. 2): zamolite vaše učenike da opišu što vide, potaknite ih da pokušaju pogoditi kontekst fotografija i da ih usporede. Učenici mogu ukazati na razlike između dviju prikazanih obitelji (kulturne, ekonomske, urbane i ruralne itd.).
Zatim, koristeći prezentaciju predstavite učenicima priču o obiteljima Mandil i Veseli. Važno je ispričati priču na sažet način, ne otkrivajući previše pojedinosti. Detaljnije informacije za vlastitu pripremu možete pronaći u dodatku ovog priručnika kao i u odjeljku bilješke PowerPoint prezentacije.
GRUPNI RAD I PREZENTACIJE
GRUPNI RAD I PREZENTACIJE
GRUPNI RAD I PREZENTACIJE
II. dio: Grupni rad
Materijal: Crta vremena (pričvršćena na zid ili na pod prije početka sata)
Četiri kompleta kartica (Group 1 , Group 2 , Group 3 , Group 4)
Radni materijali za učenike (zadaci - vidi dodatak)
Predloženo vrijeme: oko 30 minuta
Podijelite razred na četiri male grupe i svakoj grupi podijelite jedan komplet kartica i zadatka.
Svaki radni materijal sa zadacima sastoji se od tri dijela:
Prvi dio: Učenici se bave sastavljanjem dijelova priče, integrirajući primarne izvore u crtu vremena i aktivno pripovijedajući povijesne događaje. Ova vježba nadopunjuje učiteljev sažeti prikaz.
Drugi dio: Učenike se potiče na raspravu o dilemama pojedinaca, opasnostima i rizicima, međuljudskim odnosima i višestrukim identitetima. Tako će bolje razumjeti povijest kao razotkrivajući i kontinuirani proces koji je zajednički svim ljudskim bićima.
Treći dio: Učenici se fokusiraju na samorefleksiju, te ih se potiče na iznošenje vlastitih stavova.
Sve četiri grupe bit će usredotočene na istu priču ali će je obraditi prema različitim temama:
Grupa 1: Obitelj i prijateljstvo
Grupa 2: Identitet
Grupa 3: Spašavanje i priznanje
Grupa 4: Bijeg
III. dio: Grupne prezentacije
Materijal: Crta vremena
Četiri kompleta kartica
Predloženo vrijeme: oko 45 minuta
Zamolite učenike da pokažu rezultate svog grupnog rada (zadaci 1 i 2). U kontekstu ovog zadatka, svaka od četiri grupe je "stručnjak" za svoju temu. Preporučuje se da učenici prezentiraju svoj rad stojeći pored vremenske crte, gdje su svi dokumenti i fotografije ostavljeni. Na taj način učenici slušaju četiri perspektive iste priče. Postavljanjem dodatnih pitanja, povijesne činjenice mogu se detaljnije raspraviti, istaknuti ili ispraviti.
Evo nekoliko napomena o mogućim pitanjima koja bi se mogla pojaviti u raspravi:
Skupina 1: Obitelj i prijateljstvo
- U početku se prijateljstvo među obiteljima temelji na profesionalnim odnosima Moše Mandila i Refika Veselija.
- Prijateljstvo ubrzo dobiva egzistencijalno značenje za obje obitelji, za spasitelje i za spašene. Mandilovi znaju da njihova sudbina potpuno ovisi o Veselijima, a Veselijevi vrlo dobro znaju kakav rizik preuzimaju skrivajući židovsku obitelj.
- Prijateljstvo se pretvara u stapanje dviju obitelji (vidi "mješoviti" obiteljski portret iz lipnja 1944.)
- Na kraju, prijateljstvo je ukorijenjeno u konceptu uzajamnog "davanja i uzimanja". Nakon rata, Refik odlučuje slijediti obitelj Mandil u njihov rodni grad Novi Sad kako bi dovršio svoje naukovanje.
Skupina 2: Identitet
- Mladi Gavra Mandil više put je bio prisiljen preuzeti lažni identitet kako bi izbjegao progon.
- Kao sin fotografa, Gavra je često pozirao ocu za fotografije s različitim vrstama pozadina (poziranje sa sestrom kao kršćanska djeca pored božićnog drvca za reklamu). To iskustvo ga je možda navelo da promjenu identiteta tijekom rata doživi kao vrstu igre.
- U isto vrijeme, dijete je internaliziralo opasnost i stoga je nastojalo djelovati kao odrasla osoba (ne griješiti, odgovorno postupati, voditi brigu o svojoj mlađoj sestri itd.)
- Nakon dolaska u Izrael u adolescentskoj dobi, Gavra je želio pripadati većini, biti običan kao sva druga djeca. U priči sa žabom on opisuje svoje početno iskustvo pripadanja.
- Fotografija je postala dio Mandilovog obiteljskog identiteta. Zahvaljujući fotografiji, zarađivali su za život, upoznali Veselije, bili spašeni i uspjeli izgraditi svoj novi život u Izraelu.
Skupina 3: Spašavanje i prepoznavanje
- Prvi korak u ovom spašavanju bila je odluka Refika Veselija da uvjeri svoju obitelj kako treba skloniti obitelj Mandil tijekom perioda nacističke okupacije do oslobođenja.
- Obitelj Refika Veselija odlučila je sakriti Mandilove u svom domu u Kruji. Svakodnevni život obitelji promijenio se preko noći. Pred kraj okupacije, kad su njemačke trupe koje su se povlačile ponovno pretraživale Kruju, Veselijevi su odlučili vratiti Mandilove natrag u Tiranu. Naravno da su takva premještanja iz mjesta u mjesto bila vrlo opasna.
- Veselijevi su odlučili sakriti dvoje Mandilove djece skrivajući ih u gomili, dopuštajući im da se druže sa seoskom djecom, dok su oba roditelja ostajala većinu vremena u kući ili se skrivala u pećini. Zanimljivo je da su susjedi znali da Veselijevi skrivaju židovsku bitelj, ali ih nitko nije izdao.
- Što se tiče motivacije, iz izvora se mogu izvesti sljedeći aspekti: prijateljstvo, Refikov profesionalni interes za učenje s Mošom Mandilom, besa, humanost. Ovaj popis može ostati otvoren.
- Godine 1987. Gavra Mandil napisala je pismo Yad Vashemu, tražeći da obitelji Veseli bude proglašena Pravednicima među narodima.
- Nakon priznanja, Gavra Mandil napisao je nekoliko pisama albanskoj vladi moleći dopuštenje za putovanje u Izrael Refiku Veseliju, prvom albanskom pravedniku među narodima, na svečanost dodjele nagrada.
Skupina 4: Bijeg
- Obitelj Mandil odlučila je pobjeći odmah nakon izbijanja rata. Ne obazirući se na bakin savjet, Moše Mandil odlučio je oduprijeti se njemačkim naredbama, ne prijaviti se kodnje mačkih okupacijskih vlasti i unatoč rizicima, pobjeći sa svojom obitelji.
- Oba roditelja Mandilovih pokazuju visoke vještine u brzom prilagođavanju teškim situacijama i izvlačenju najboljeg iz njih. Na primjer, brzo su se dosjetili izvući božićnu reklamnu fotografiju i uvjerili nacističkog časnika da su kršćanska obitelj.
- Očevo zanimanje i njegova poduzetnost osiguravaju sredstva za život nakon dolaska u Albaniju.
- Također imajte na umu mehanizme nošenja sa situacijom malog djeteta Gavre dok su ga kao zatvorenika sprovodili kroz grad Prištinu na Kosovu. Kasnije se, živeći s obitelji Veseli u Albaniji prilagodio družeći se sa seoskom djecom.
Nakon grupnih prezentacija, učenici rade u parovima kako bi razmijenili svoja osobna razmišljanja ili iskustva (zadatak 3). Pobrinite se da se učenici osjećaju opušteno za dijeljenje njihovih vlastitih refleksija u parovima.
RΑΖΜΙŠLJANJE I ZAKLJUČAK
RΑΖΜΙŠLJANJE I ZAKLJUČAKDio IV: Razmišljanje i zaključak
Materijal: Skup plakata koje treba pripremiti prije sata
Predloženo vrijeme: oko 15 minuta
Izložite u učionici niz različitih plakata (i listova papira iz flip-chart bloka) s jednim markerom pored svakog od njih.
Potaknite učenike da se kreću okolo bez razgovora i da napišu svoje komentare ili pitanja o plakatima prema svom izboru.
Evo nekoliko prijedloga ali se mogu dodati i dodatne teme:
- Besa
- “Kuran nas uči da je isti Bog za Židove, kršćane i muslimane”.
- Moše Mandil
- Ova izbjeglica je moj učitelj.
- Nepokoravanje
- Veseli Refik
Predlažemo da se ova nastavna jedinica zaključi kratkom razrednom raspravom, koja će učenicima omogućiti daljnje komentiranje plakata, sažimanje njihovih misli i zajedničko povratno informiranje.
ZADATCI ZA UČENIKE
ZADATCI ZA UČENIKE
POVIJESNI KONTEKST
POVIJESNI KONTEKST1. Podatci o obitelji Mandil
Gavra Mandil sin je Moše (Moshe) i Gabriele (Konfino) Mandil. Rođen je 6. rujna 1936. godine u Beogradu. Dvije godine kasnije obitelj se preselila u Novi Sad gdje mu je otac otvorio foto-studio. (Gavrin djed Gavra Konfino bio je kraljevski fotograf kralja Aleksandra u eogradu). Gavra je imao jednu sestru, dvije godine mlađu Irenu. Nakon njemačke invazije u travnju 1941., obitelj je pobjegla na jug, na Kosovo, pokrajinu pod kontrolom Italije. Zajedno s nekoliko drugih židovskih obitelji Mandilovi su bili zatvoreni u gradu Prištini, gdje su ostali deset mjeseci. Dok je bio u zatvoru, Gavrin otac dodvorio se talijanskim tamničarima, dobrovoljno ih fotografirajući. Nakon što su neko vrijeme bile zatvorene, židovske su se obitelji žalile na prenapučene zatvorske uvjete. Talijanski zatvorski užnosnici njihove pritužbe prenijeli su svojim njemačkim saveznicima, koji su kao odgovor pogubili polovicu zatvorenika. U strahu da će i ostali biti ubijeni, Moše je molio Talijane s kojima se sprijateljio da spase preostale Židove.
Talijani su se obvezali prebaciti kamionima zarobljenike u Albaniju, gdje im je bila dana ograničena sloboda. Obitelj Mandil bila je upućena u grad Kavaja u kojem su živjeli u relativnoj sigurnosti sve do ljeta 1943. Nakon talijanske kapitulacije i njemačke invazije na Albaniju, Mandilovi su se preselili u Tiranu, nadajući se da će pronaći sigurnost u mnoštvu glavnog grada. Gavrin otac našao je posao u fotografskom studiju Nesheda Ismaila, Albanca koji je radio za Gavrina djeda u Beogradu. U ovom studiju također je bio zaposlen šesnaestogodišnji albanski šegrt po imenu Refik Veseli. U jesen 1943., osjetivši rastuću opasnost za židovske izbjeglice koje su živjele u glavnom gradu, Refik je zatražio dopuštenje od roditelja da skrije obitelj Mandil (zajedno s obitelji Ben-Yosif, njihovim rođacima) u svom domu u planinskom selu Kruja. Od studenog 1943. do oslobođenja u listopadu 1944. godine, Mandilovi su bili sklonjeni kod obitelji Veseli. Sedmogodišnji Gavra i njegova petogodišnja sestra Irena živjeli su u tom razdoblju javno kao muslimanski seljaci dok su njihovi roditelji morali ostati skriveni tijekom dana u sobi iznad štale Veselijevih.
Nakon rata Mandilovi su se vratili u Novi Sad, gdje su ponovno otvorili svoj foto-studio. Godine 1946. Refik Veseli se pridružio obitelji u Novom Sadu i završio stručno usavršavanje kod Gavrinog oca. Godine 1948., nakon učvršćenja komunističkog režima u Jugoslaviji i utemeljenja židovske države, Mandilovi su odlučili emigrirati u Izrael. Refik je izrazio snažnu želju da pođe s njima, ali se na kraju odlučio vratiti svojoj obitelji u Albaniju. Refika je Yad Vashem proglasio ravednikom među narodima 1990. godine.
Izvor: Muzej holokausta SAD-a (https://collections.ushmm.org/search/catalog/pa1087155)
2. Podatci o obitelji Veseli
Godine 1943. 25-godišnji Hamid Veseli i njegov 17-godišnji brat Refik stigli su iz svog rodnog sela Kruje u Tiranu. Hamid je otvorio prodavaonicu odjeće a Refik je počeo raditi kao šegrt u foto-studiju. Refikov mentor bio je židovski izbjeglica
iz Beograda, Moše Mandil, koji je sa suprugom i dvoje male djece živio u malom stanu vlasnika studija u Tirani. Refik i Mandil postali su prijatelji. U jesen 1943., nakon što se Italija predala saveznicima, Nijemci su okupirali Albaniju a Židovi
su počeli tražiti skloništa.
Refik je tražio svoje roditelje dopuštenje da sklone Mandila i njegovu obitelj u njihovom domu u selu Kruje. Njegov otac, Vesel Veseli, odmah se složio, pa čak i otputovao u Tiranu s nekim magarcima kako bi doveo Mošu Mandila, njegovu suprugu Gabrijelu i njihovu djecu, sedmogodišnjeg Gavru i petogodišnju Irenu. Putovanje je trajalo nekoliko
dana. Tijekom dana skrivali su se u pećinama i šumama, a noću bi nastavljali svojim putem sve dok nisu stigli u Kruje. Mandilovi su bili skriveni u maloj sobi iznad štale, a djeci je bilo dopušteno družiti se s djecom mještana.
Nekoliko dana kasnije, 14-godišnji Xhemal, jedno od Veselijeve djece, doveo je tri člana obitelji Ben Joseph u dom svojih roditelja. Joseph Ben Joseph, njegova supruga Ružica i njegova sestra Finica, bili su pronašli utočište kod Hamida
Veselija u Tirani. Pridružili su se Mandilima u sobi iznad štale. Svih sedam izbjeglica boravilo je u domu Veselijevih do oslobođenja. Tijekom tog vrijeme cijela obitelj Veseli, posebno Vesel i njegova supruga Fatima, brinuli su da njihovi
štićenici budu sigurni i da im osiguraju sve njihove dnevne potrebe. Nakon oslobođenja 29. studenog 1944. godine, dvije židovske obitelji vratile su se u Tiranu, a kasnije su se preselile natrag u Jugoslaviju. Mandilovi su odselili u Izrael
1948., a Ben Josephovi su se na kraju preselili u Brazil. Refik Veseli i Gavra Mandil ostali su u kontaktu koji je kasnije doveo do uspostave albansko-izraelske organizacije prijateljstva koja je locirala druge Albance koji su pomagali
Židovima tijekom rata.
Vesela, Fatimu Veseli i njihovog sin Refika Yad Vashem je 23. prosinca 1987., proglasio Pravednicima među narodima. Dana 23. svibnja 2004., Yad Vashem je proglasio Hamida i Xhemala Veselija Pravednicima među narodima.
Godine 2014. škola u četvrti Kreuzberg u Berlinu odlučila je nazvati školu po Refiku Veseliju. Bila je to inicijativa grupe učenika škole koja ima veliki broj doseljenih stanovnika. Učenici su posjetili Yad Vashema, gdje su čuli priču o obitelji
Veseli, a Refik Veseli ih je inspirirao svojom hrabrošću i odlučnošću. Svečanost je održana u listopadu 2014., a nazočili su joj sin i kći Gavre Mandila.
Izvor: Yad Vashem
(http://db.yadvashem.org/righteous/family.html?language=en&itemId=4038652)
